To je vrlo kompleksan, iznimno kreativan projekt koji predstavlja velik izazov.

Kako osmisliti bocu i etiketu za još jednu vodu na tržištu?

Kod flaširanih voda kao proizvoda je specifično to što se one praktički ne razlikuju po sadržaju, a to automatski prebacuje težište na dizajn. Iako se razlikuju po kvaliteti, mali broj ljudi istražuje podatke o analitičkim vrijednostima voda. Zbog toga je bilo potrebno vizualnim putem naglasiti kvalitetu, pa čak i imenom, čega sam odmah na početku bila svjesna. Također vrlo je bitno da se radi o vodi za strano tržište, te sam zbog toga proučavala dizajn flaširanih voda iz mnogih zemalja. Za dizajniranje bilo kojeg proizvoda na tržištu presudno je poznavati konkurenciju. Zbog toga sam i mnogo puta prošetala raznim dućanima, promatrajući police na kojima su smještene flaširane vode, uspoređujući razne etikete i boce, i na taj način sam u glavi stvarala korisnu podlogu za proces dizajniranja.

Dakle kao i uvijek, prvo dolazi istraživanje; pretraživanje mnoštva podataka, iskustava i «čitanje između redaka», kako bi se shvatila pozicija određenog tipa proizvoda na tržištu. Osim toga, bitno je i znati što više podataka o proizvodu kao takvom, u ovom slučaju o vodi. Ovakvo istraživanje može puno toga osvijetliti i biti presudno u procesu kreiranja. Mašta je i dalje najbitnija, ali maštu treba uklopiti u realna ograničenja.

Kreiranje

Kreiranje imena, izgleda boce i etikete teklo je paralelno. Željela sam elegantnu cjelinu u kojoj bi se sva tri elementa nadopunjavala. Napravila sam na desetke varijanti etiketa i boca, ponekad mijenjajući samo boju nekakve linije ili tipografiju, a ponekad sam započinjala sasvim ispočetka, s novim idejama. Suština uspješnog kreiranja je u neprestanom radu; ponekad se iz neke naizgled nebitne i promašene ideje iskristalizira neki element koji u daljnjem procesu postaje polazište ili bitan dio konačnog rješenja.

Pravo rješenje je izbrušena ideja, ono što ostaje nakon dugotrajnog procesa odbacivanja svega onoga što ne pogađa suštinu. Što se tiče kreativnog smijera, uvijek imam na umu početnu ideju, ono što nas je motiviralo da krenemo stvarati u određenom pravcu. U ovom slučaju, to je bila ova jednostavna misao: osmisliti vodu koju bez razmisljašnja poželiš uzeti u ruku i popiti.

Naravno, stvar je ipak puno složenija. Na primjer, što se etikete tiče, sve ideje treba ubaciti u točno određeni format, paziti da stanu svi podaci, printati milijun puta zbog provjere, pomicati milimetar lijevo, milimetar desno, kratiti, produživati, razmišljati o ograničenjima tiska... Što se tiče boce, treba misliti na visinu, širinu, obujam, koji oblik će najbolje «sjesti» u ruku, kada boca neće biti ni previsoka, ni preniska, kako osmisliti bocu koja će biti sve to, ali i elegantna i drukčija i na kojoj će etiketa izgledati skladno, a da pri tome zadovoljava sve propisane svjetske standarde o dimenzijama transportne ambalaže. Te na kraju, treba misliti na to kako će boca sa etiketom izgledati na polici, u ruci, pod danjim svjetlom, pod umjetnim svjetlom, u transportnoj ambalaži (prozirna folija, kutija), na stolu, itd...

Finalno rješenje etikete i boce Elite

Uzimajući sve to u obzir, nakon dugotrajnog i vrlo zanimljivog procesa razmišljanja i kreiranja, osmislila sam ovo konačno rješenje etikete i boce Elite.

Etiketa impresijom prenosi ideju o čistoj jedinstvenoj izvorskoj vodi iz netaknutih hrvatskih planina i brežuljaka, a samo ime Elite odnosi se na kvalitetu vode koja pripada u sam vrh flaširanih svjetskih izvorskih voda.

Zeleni brežuljci na etiketi apstraktno opisuju hrvatski krajolik, dok stilizirani val ispod njih predstavlja važan element tekuće, svježe vode. Sve zajedno leži na pozadini od plavih «vodenih» nijansi, a etiketu estetski zaokružuju kapi na samom dnu, zatvarajući se u oblik poput srca. Tipografija je elegantna, profinjena i jednostavna.

Boca je prozirna, ergonomski dizajnirana te zajedno s etiketom čini atraktivnu cjelinu. Na gornjem dijelu boce reljefni oblici lome svjetlost na način koji čitavoj boci daje još više sjaja, dok su na donjem dijelu izrađeni reljefni valovi koji kreiraju dinamiku boce.

Kvalitetno iznijeti strukturu magazina prva je zadaća dizajnera. Na našem tržištu nalazi se preko tisuću časopisa svih vrsta sadržaja i ritma izlaženja. Dovoljno je otići do najbližeg kioska i vidjeti tu veliku šarenu paletu najrazličitijih izdanja. Ima tu dobro poznatih i na tržištu već poodavno prisutnih izdanja i sasvim novih oku nepoznatih logotipa, boja... Svi oni imaju težak zadatak da definiraju svoje čitateljstvo i da dođu do svog dijela publike. Svak želi zagrabiti svoj dio kolača. To je mjesto gdje se svaka odluka donosi pod utjecajem konkurencije. Jer upravo na kiosku često donosite odluku o kupnji. U tom momentu procjenjujete i sudite o pojedinim naslovnicama tražeći nešto što je predmet vašeg interesa. Istraživanja su pokazala da čovjek, tražeći novinu koja ga zanima, zadržava pažnju na pojedinom magazinu 2,5 sekundi. Tu je presudna uloga naslovnice. 2.5 sekundi ostaje časopisu da privuče vašu pažnju. Kada ste primjetili časopis koji bi vas mogao zanimati, za izdavača nastupa druga faza borbe za čitatelja ili bolje rečeno nastavlja se igra sa 4”ME”:

• pogledaj ME
• uzmi ME
• prelistaj ME
• kupi ME

Dizajn magazina je poput glazure na torti. On ima važnu ulogu da bude projekcija sadržaja, ambalaža koja će privući pažnju čitatelja. Dizajn je uvijek bio jedna od najvažnijih determinanti za uspjeh magazina. Ali on ga može prodati jednom, na odluku o drugoj kupnji presudno će utjecati njegov sadržaj.

Kakav časopis ćemo dizajnirati

Kako bi uopće kreativan proces krenuo u pravom smjeru moramo znati par osnovnih parametara koji određuju standarde u izradi dizajna.

Funkcija

Važno je znati što magazin želi postići (osim visoke tiraže). Kakvu poruku želi poslati? Da li je to politički magazin, news magazin, da li je lifestyle koji će propagirati određeni način života ili će donositi informacije o svemu na tržištu što utječe na vaš način života... Dizajner mora oblikovati list koji će doista svaku pojedinu temu prilagoditi toj poruci pazeći na identitet i poruku časopisa kao cjeline. (Ne smije se odustajati od prihvaćenog principa.)

Format

Format podrazumjeva sve ono što čvrsto određuje magazin: logo, veličinu magazina, predviđeni osnovni broj stranica, zaglavlja i paginaciju. Obuhvaća i strukturu magazina: vrstu papira knjižnog bloka i korica, kao i eventualne posebne dodatke (plastifikaciju omota, umatanje u foliju...) Časopisi koji ne pripadaju komercijalnoj grupi mogu eksperimentirati sa svojim formatima.

Treba odgovoriti na pitanje tko će čitati taj magazin? Spol, dob, posao.. Kakav će biti njegov sadržaj? Kakve će biti teme i struktura članaka. Gdje će se čitati taj magazin? Kuća, ulica, škola, avion... Gdje će se tiskati? Treba voditi računa o ograničenju s obzirom na veličinu role papira iz koje se tiska magazin.

Okvir

Okvir svakog magazina čine vanjske i unutarnje margine, veličina stupaca jer određuju format sloga i fotografije i to u kakvom će se ritmu pojavljivati određeni elementi na stranici. Stupci su važni za čistoću izgleda stranice, definiraju vertikalnu i horizontalnu strukturu stranice, a mogu varirati od mastera do mastera.

Kod magazina

Urednik, urednik fotografije (ili fotoreporter koji radi na temi ) i art direktor (dizajner) se dogovaraju oko realizacije pojedinih tema u listu. Pored dogovora oko operativne produkcije moraju osigurati kvalitetan sadržaj. Napose moraju očuvati kôd magazina. Kod sumira odnos magazina prema sadržaju: Dužinu i tip tekstova. Kakvi će ti tekstovi biti? Kratki, dugi, sa puno okvira.... Imat će faktografski pristup ili će biti tople ljudske priče... Kakav će biti odnos teksta i slike? Stil fotografije i ilustracije, kolorit Motivi: vedri ili ozbiljni, realistični ili režirani..., kompozicija, slike bez pozadine ili ne. Upotreba info-grafike. Raspored rubrika, prema sadržaju: što će biti u početnom dijelu lista, što će biti u prvom planu, a što će biti u zadnjem dijelu lista? Prednji dio lista ozbiljniji, drugi hobistički, lakše teme.

Prijelom

Stranice magazina su poput puzzlea koji se može složiti na mnogo načina.
Iako stranice izgledaju komplicirano, mogu se svesti na 4 bazična elementa:

1. Nadnaslov, naslov i podnasloiv (oprema teksta)
2. Tekst
3. Fotografija
4. Potpis pod fotografiju

Naslov i oprema teksta sumiraju sadržaj priče i uvode čitatelja u tekst. Oni stavljaju priču u prvi plan i pomažu dizajneru da organizira stranicu. - Veličina opreme ne može se generalizirati i ovisi o zahtjevima odrđenog dizajna ali ipak može se reči da veće teme zahtjevaju veče naslove.

Tekst je esencijalni materijal koji gradi priču i “sivi” grafički element u dizajnerskom puzzleu.

• Može biti serifni ili groteskni (onaj prvi je čitkiji i preporuča se za duže tekstove)
• Može biti u bloku ili isključen u lijevo (zbog čitkosti)
• Obično 8-11točaka ovisno o slici slova
• Uvlake, prored, razmaci

Fotografija daje stranici dinamiku i emociju. Fotografija je element konzistentne energije. Dobra fotografija je toliko snažna da dosta dizajnera smatra da je u likovnom smislu 80 posto svakog magazina dobra fotografija , a č0 posto dizajn. 3 osnovna tipa fotografije: Vertikalna, horizontalna i kvadratična.

Magazin je oduvijek bio kombinacija teksta i slike. Način na koji je ta kombinacija prezentirana daje osobit izgled i kod svakoj publikaciji. Baš kao što je devedesetih kompjuterski prijelom unio revoluciju u tipografiju, ni fotografija nije ostala pošteđena nove tehnologije. Mogućnosti su narasle do neslućenih razmjera i dizajner ima apsolutnu kontrolu nad svakim pismom i slikom. Veza između tehnologije i kreativnosti nepreastano se istražuje.

Potpis pod fotografiju govori o priči u pozadini te fotografije. Važan element koji čini sliku razumljivom. Ako je slika emocija i dinamika, potpis je razum. Svaka fotografija mora imati potpis koji može biti ispod slike, uz sliku ili u slici.

Riječ i tipografija

Tehnologija je dala dizajnerima apsolutnu kontrolu nad fontovima. Koriste se razne vrste tipografije. Od europskog minimalizma do američkog stila koji ratuje protiv jednostavnosti. (Fred Woodward - The Rolling Stone Magazine - “Želim upotrijebiti sve fontove prije no što umrem”). Magazin mora biti više od fotografskog portfolija. I glas se mora čuti kroz grafiku

Kreativni proces

Kreativni proces se može razvijati u nebrojeno smijerova i na puno načina. Proces vrlo sličan onome kod slikara kada stvara svoje djelo ili pisca... On se u pravilu ne uči i najovisniji je o instinktu dizajnera (akademija nije nikoga naučila da slika, naučila ga je samo tehnološkom procesu i dala mu spoznaje o pojmovima koji utiču na stvaranje djela). Jer kao što Sun Tsu kaže: svaki ratnik pogađa metu na gađalištu no u pravoj bitci pogađaju samo najbolji. To je onaj instinkt i talent koji je u određenim momentima presudan: Neki se fakultetski programi fokusiraju na kreativni proces. U stvarnom svijetu on ovisi o masu faktora‑(rokovi predaje materijala u tiskaru, kvaliteta materijala s kojim se raspolaže, kvaliteta suradnje sa urednicima...). Na koncu dizajner donosi konačnu odluku - uvijek je tu neka asocijacija, brainstorming ili vaganje odluke u zadnjem momentu.

Najprije se radi inicijalni koncept (koji je različit od dizajnera do dizajnera). Zatim se taj koncept dorađuje tako da se svaka faza rada sprema u poseban dokument. Dizajner to neprestano dorađuje i mijenja do momenta kada je zadovoljan rješenjem. Kod inicijalnog koncepta može doći do krucijalnih promjena, Ako ilustrativni materijal nije dobre kvalitete (tehničke ili estetske ili ne odgovara kodu) dizajner traži da se snimanje ponovi. Isto vrijedi i za kvalitetu opreme tekstualnog dijela priče. Dizajner može razraditi nekoliko osnovnih ideja među kojima se nakon timskih konzultacija odabire pravo rješenje. Ono se zatim razrađuje i može doživjeti naknadne promjene. Često se neke teme likovno definiraju prije no što dođe slikovni i tekstualni materijal. To se događa kod prijeloma nekih važnih aktualni događaja koji se prate usporedno sa “šlusom” lista. Dizajneru se ipak najteže nositi sa činjenicom da se svi “razumiju” u njegov posao. Svak “zna” što je lijepo, a što nije. To se uglavnom odnosi na njegove najbliže suradnike. Mora se suprotstavljati različitim ukusima kako bi očuvao čvrsti likovni koncept magazina.

Često se osjeća poput odvjetnika koji jednakim žarom mora braniti okrivljenoga, čovjeka kojem vjeruje i ne vjeruje. Zašto? U isto vrijeme on dizajnira listove koji su često namjenjeni različitim društvenim grupama kojima on pripada ili ne. Tako da mora balansirati između svoga osjećaja za estetski vrijedno i čistog profesionalizma radeči uprkos svome ukusu.

Ritam u magazinu - montaža na filmu

Ritam u magazinu može se usporediti sa montažom filma. Zadatak je takve montaže da održi ritam filma kako bi zadržao pažnju gledatelja od prve do zadnje scene. Upravo tako u magazinu moraju urednik i dizajner koncizno mijenjati sadržaj i metodu prezentacije tema kako bi održali promjenu u ritmu i održali neprestanu pažnju čitatelja.

Prva manifestacija ritma magazina radi se na “globalu” ili “općem špiglu”. Na komadu papira nalaze se iscrtane stranice cijelog magazina. Poput partiture ovdje se kroji dinamika lista. Redoslijed tema i oglasnih stranica usklađuju se i često mijenjaju kao bi se postiglo pravo rješenje. Obično se velike teme stavljaju u sendvič između kraćih članaka. Ove kraće teme na ulazu i izlazu iz lista obično “gutaju” oglasne stranice kako bi centralni, veliki materijali ostali čisti i neopterečeni jakim “bljeskovima” reklama.

Magazin se obićno dijeli na tri osnovna dijela: uvod, glavni dio i završni dio. Takve sekcije imaju uglavnom i svoja dizajnerska pravila kako bi se međusobno razlikovali (širina stupca, tipografija rubrika...)

Pošto savaki čitatelj ima svoj način čitanja magazina zadatak je dizajnera da mu snalaženje u listu učini čim lakšim.(oznake nastavaka, nadnaslovi, označavanj kraja materijala, potpisi autora pod kolumne i teme...).‑

Svaka publikacija ima svoj sistem “putokaza” kroz magazin i kroz teme stvarajući vezu među njima i olakšavajući orijentaciju, stvarajući osjećaj familijarnosti (korištenje boja, pozicija na stranici, tipografije...).

Vanjski se magazini (gdje je odnos oglasnih i uredničkih stranica 60:40) bore da obrane svoj likovni identitet.

Zato je potrebno razvijati brand?

Ponekad je jedina stvarna razlika u tržišnoj utakmici između konkurentskih proizvoda sadržaj njihovih slika proiciranih u medijima (kroz grafički dizajn i oglašavanje).
Dakle, prednost moramo tražiti u jačanju branda, u jačanju projekcije koja će na tržištu diferencirati naš proizvod ili kompaniju. Jer proizvod je samo artifakt oko kojega kupci nešto doživljavaju.

Što karakterizira kvalitetan brand?

• Prepoznatljivost - najvažnija metoda za očuvanje lojalnosti kupca
• Vjerodostojnost - brand ima važnu ulogu u učvršćivanju kredibiliteta
• Konkurentnost - u tržišnoj utakmici pomaže da se održite zahvaljujući stvorenoj lojalnosti i sigurnosti
• Pouzdanost - smanjenje rizika za kupca - pouzdanost i predvidljivost
• Diferencija - na pretrpanom tržištu brand vam pomaže da se održite
• Vrijednost - utjeće na povećanje vrijednosti posla i tvrtke

Identitet

Što je to što jesam? To je moja tehnologija i kvaliteta, ali danas se tehnološka prednost koju jedna tvrtka može imati ispred svoje konkurencije topi mnogo brže nego koju godinu prije. U ovoj tržišnoj utakmici tvrtka mora ispunjavati uvjete koji ju čine relevantnom. Mora ispunjavati osnovno očekivanje kupca u smislu kvalitetnog proizvoda, kvalitetne usluge, konkurentnih cijena i sličnih pozitivnih karakteristika. Ali relevantnost ne čini tvrtku različitom od konkurencije.
Shodno tome ne može se očekivati da će isticanje tih karakteristika kroz promotivne materijale u grafičkom dizajnu učiniti iskorak u odnosu na konkurenciju, osim u estetskom smislu.

Duh, esencija i diferencijacija

Tko smo mi? »ime smo definirani? Imenom ili time što smo otac, sin, majka, kćer..., našom visinom, težinom, fizičkim atributima...? Ne, definirani smo duhom, duhovnošću koja upravlja našim odlukama u životu. Definirani smo svojim postupcima i doživljajima. Tako su i brandovi. Svaki brand ima svoju osnovnu supstancu ili esenciju koja mu daje snagu, koja ga određuje, koja mu daje mogućnost razvoja. Da bi stvorila drugačiji brand tvrtka mora definirati svoje prednosti koje strše iznad bazičnih očekivanja ili definirati one karakteristike koje može pretvoriti u prednost.

Upotrijebite strategiju za platformu dizajna. Treba vidjeti što brand čini posebnim, u čemu je njegova suština? Zašto bi kupci prihvatili ovaj brand prije drugih? Kakvu poruku smo u stanju konstantno slati kupcima? Kakvi su naši ciljevi i gdje želimo biti u budućnosti?

Ovo je potrebno precizno definirati jer da bi dizajn bio kvalitetan i da bi na željeni način prenio poruku on mora imati jasne i sublimirane podatke suštine, strategije i diferencijacije proizvoda ili marke.
Dizajn mora uobličiti viziju, mora premašiti potrebe, želje i snove...
Dizajn je semiotika zavođenja.

Dizajn

Logo, korporativni identitet, ili bilo koja druga aplikacija - sve trebaju reflektirati karakter i karakteristike branda i odijeliti ga od drugih konkurenata. Diferencijacija je stvaranje vizualnog pravca. Po uzoru na to kako redatelj kreira poruku filma, dizajner mora učiniti isto za brand, pojedini proizvod ili kompletan doživljaj branda.Podaci koje ćemo dobiti istraživanjem tržišta zajedno sa našom strategijom pretvorit će se u dizajn koncept, a dizajn koncept u kolor paletu kojoj ćemo dati formu linijama, oblicima i fontovima. To je spajanje podataka istraživanja sa senzibilitetom i inspiracijom. Tako se stvara vizualna ekspresija suštine branda. Sve snimljene prednosti ili ono što možemo pretvoriti u prednost sažimljemo u jedinstvenu vizualnu poruku...
... Ona odgovara na pitanje: \"Što ja kao kupac dobivam svojom odlukom da odabirem vas?\"

Energija

Dizajn je krucijalan za koherentnost. On spaja različite elemente: proizvod, poruke, marketinšku komunikaciju. Energiju različitih aplikacija ujedinjuje i stvara sinergiju koja izgrađuje čvrsti brand u mislima kupaca. Isto tako doživljaj kreiran konzistencijom dizajna u svim aplikacijama u svim kontekstima branda mora sadržavati generalni doživljaj branda, prateći sve vodilje toga branda. Što najviše utječe na doživljaj:

Kolor paleta
Logo
Izbor slova i tipografsko određenje
Karakteristike elemenata dizajna
Slogan (koji utjelovljuje kišobran efekt)
Sveukupna slika (sofisticirana, prijateljska, seksi…)
Ambala‑a

Logo

Logo je jedinstveni simbol identiteta. Logo predstavlja i utjelovljuje sve što brand ili kompanija znači. Logo osigurava trenutačnu prepoznatljivost.

Boja

Boja je najiluzivniji dizajnerski element. Mnogo je više momenata koji utječu na čovjekovu reakciju na boju nego na druge grafičke elemente. Percepcija boje varira od čovjeka do čovjeka ovisno o kulturi, psihologiji, fiziologiji, i izloženosti marketingu i kolor-simbolizmu. Kada brand “posjeduje boju” ta boja postaje identificirajuća, brand je prepoznatljiv, pamtljiv, jedinstven. Ono što je važnije od zakonitosti apliciranja boja je kreiranje drukčijeg identiteta. Bolje je biti različit nego upotrijebiti boju odgovarajučeg značenja. Važno je biti drukčiji, ali to mora biti u okvirima jasne osmišljene strategije.

Tipografija

Tipografija u dizajniranju brand-identiteta i doživljaju branda, ključni je element u vizualnoj komunikaciji. Velik dio individualnosti branda proizlazi iz njegove tipografije.

Grafička identifikacija

U dizajnerskom smislu, u grafičkoj identifikaciji sve od osnovnih grafičkih simbola, boje, tipografije do pakiranja, svi doživljaji u vezi sa brendom moraju govoriti isti grafički jezik.

Ambalaža

Dizajn ambalaže je primjenjeni grafički dizajn koji, osim funkcije da umota proizvod kao i da privuče i informira, ima veliku ulogu da utječe na make-or-brake odluku kupca koji će posegnuti za proizvodom na polici. (75% odluka o kupnji donosi se u trgovini ispred police.) Polica u trgovini je zadnji moment u marketinškoj kampanji i posljednja prilika za promociju proizvoda prije kupnje. 1/6 sekunde dovoljna je da kupac zamjeti ambalažu, a 3 sekunde i 5 metara udaljenosti da je odabere. Upravo zato, ambalaža je izuzetno važan dio brand - doživljaja. Neki smatraju da je i najvažniji otkad kupac ima bliski kontakt sa proizvodima za vrijeme kupnje. Ona sadrži više od proizvoda - ona sadrži suštinu branda.

Zašto se branding isplati

Novac uložen u branding vraća se višestruko kada se proces vodi inteligentno:

• Pamtljivost - lakše je pamtiti brandiranu kompaniju
• Lojalnost - kada ljudi steknu dobro iskustvo sa pamtljivim brandom veća je vjerojatnost da će ponovo koristiti vašu, a ne konkurentnu uslugu
• Familijarnost - psiholozi su potvrdili da familijarnost potencira sklonost koja rezultira preporukom nekonzumenata
• Dobar image - dobra cijena - branding diže cijenu proizvoda ili usluge iznad vrijednosti robe. Ljudi su spremni platiti više za dobro brandiran proizvod
• Proširenje - rastezljivost - sa dobro pozicioniranim brandom možete puno lakše proširiti cijenjenost koju ste privredili, na novi produkt, uslugu ili lokaciju.
• Veća cijeljenost kompanije
  
• Manji troškovi marketinga - iako morate investirati više u stvaranje branda, jednom kada je kreiran lakše je postići veći efekt za svaku uloženu kunu u marketing
• Manje rizika za konzumente - veće povjerenje u kupnju brandiranog nego no - name proizvoda

Ne manje važno je da su danas kupci sofisticiraniji od proizvođača. Postaju pametniji, obrazovaniji, svjesniji važnosti kvalitete dizajna. Marketing u postmodernizmu briše razliku između umjetničkog i komercijalnog, a moda postaje metaforom za potrošačku kulturu. Proizvodi sami po sebi u osnovi ostaju isti, ali njihova mentalna prezentacija varira i obnavlja se.

Kvalitetni menadžeri, dobri klijenti, imaju viziju o svojim tvrtkama i razumijevanje važnosti dizajna za njezino. Iskustvo nam govori da takvi poduzetnici vjeruju dizajnerima, daju im slobodu da ponude rješenja bez upletanja u njihov posao. Oni to čine zato što su profesionalci, ljudi koji jasno, inteligentno i kratko artikuliraju svoje potrebe u dizajnu i pomažu tako da vas inspiriraju, a ne usporavaju i obeshrabruju. Ne manje je važan i profesionalan pristup u dizajnerskim rješenjima.

Štednja na dizajnu i amaterska rješenja su još uvijek sveprisutna na našem tržištu. Štednja na troškovima dizajna danas, sutra donosi neželjene posljedice.

Pictoris d.o.o. je tvrtka koja nudi rješenja na području grafičkog dizajna. S velikim iskustvom na području dizajniranja časopisa i novina, kao i na kreiranju kompletnog grafičkog identiteta tvrtki i cijele palete proizvoda kao što su plakati, naslovnice knjiga, ambalaža, prospekti, brošure, leci... ili, ukratko, sve u ponudi grafičke djelatnosti. Uz respektabilne reference tu su sveobuhvatna rješenja na području grafičkog komuniciranja i projekcije branda. Naša suradnja s klijentima je neposredna, uz poštivanje njihovih potreba i osluškivanje pulsa tržišta.

Dizajn je upravo projekcija onoga što želimo postići, vizualni vokabular naših želja. O tome koliko smo uspjeli svjedočit će naš imidž ili imidž našeg proizvoda kao rezultat percepcije tržišta.

Imamo sve kvalitetniji dizajn zahvaljujući našim dizajnerima i sve kompetentnijim stručnjacima koji vode današnje tvrtke, a moderna, suvremeno organizirana tvrtka imat će više šanse da uspije na tržištu.

Za razliku od amaterskog pristupa i nekvalitetnih rješenja, kvalitetan dizajn uzima u obzir sve okolnosti u kojima rješenje mora komunicirati sa publikom. Od istraživanja tržišta do uzimanja u obzir specifičnosti svake tvrtke za koje se rješenje radi.

Profesionalizam i iskustvo dizajnera su važni, pogotovo u okolnostima tržišnog \"rata\" i definiranja branda, jer promašaj u dizajnerskim rješenjima teško je popravljiv. Dobra procjena i znanje važni su, jer su uz marketinške kampanje vezana i velika ulaganja u tehničku izvedbu dizajnerskih rješenja. Vrijeme za praćenje odziva tržišta sve je kraće.

\"Možda su Darvinistička pravila dobra za brand, ali danas nitko nema ni vremena ni novca da prepusti tržištu da to definira\", ustvrdo je Allen Adamson, profesor na New York University’s Stern School of Business.
Dizajn ne smije biti prepušten amaterskim, neprofesionalnim i stihijskim rješenjima. Kao i u arhitekturi, i u grafičkom dizajnu postoje pravila koja ga definiraju.

Svaka od tvrtki ima svoj karakter, a svaki od klijenata predstavlja određeni arhetip - bazu koja inspirira na svoj način, poštujući kodove određene projekcije, jer po Jungu, arhetipovi nisu određeni s obzirom na svoj sadržaj, nego s obzirom na svoju formu. Arhetip, a ne kliše odnosno stereotip, bitno će utjecati na kvalitetan dizajn.

Dizajn je semiotika zavođenja, no njegova bazična uloga, osnovna tema, siže, praktična je namjena. Prvo treba polaziti od praktične strane rješenja, a tek se onda bira mogućnost koju mu ova dopušta s obzirom na estetska formalna gledišta. Svrha mora biti asimilirana u organsku kompoziciju dizajna.

Zatim dolazi nadgradnja, ornamentika, kompozicija - kao i u arhitekturi (prostorna kompozicija). Tu postoji obilje mogućnosti koje pravi majstor koristi. On ima predstavu o tome kako se neznatnim promjenama dimenzija i odnosa, koji praktično jedva da nešto znače, mogu postići značajan kompozicijski efekti.

Grafički dizajn je umjetnost vezana za dvije strane, praktičnu i estetsku. Ljepota forme ne sastoji se toliko u samoj kompoziciji koliko u dinamičkom smislu formi, u njihovoj interakciji, u interakciji slika, simbola i tipografije.

No, to ide i dalje. Jer grafički je dizajn kompleksan, i osim estetikom i praktičnom primjenom, definiran je i ekonomijom, i etikom, i teorijom te razvojem umjetnosti, i modom...

Amaterizam? Dajte priučenim zidarima da sagrade Empire State Building.