Kvalitetno iznijeti strukturu magazina prva je zadaća dizajnera. Na našem tržištu nalazi se preko tisuću časopisa svih vrsta sadržaja i ritma izlaženja. Dovoljno je otići do najbližeg kioska i vidjeti tu šarenu paletu najrazličitijih izdanja. Ima tu dobro poznatih i na tržištu već poodavno prisutnih izdanja i sasvim novih oku nepoznatih logotipa, boja... Svi oni imaju težak zadatak da definiraju svoje čitateljstvo i da dođu do svog dijela publike. Svak želi zagrabiti svoj dio kolača. To je mjesto gdje se svaka odluka donosi pod utjecajem konkurencije. Jer upravo na kiosku često donosite odluku o kupnji. U tom momentu procjenjujete i sudite o pojedinim naslovnicama tražeći nešto što je predmet vašeg interesa. Istraživanja su pokazala da čovjek, tražeći novinu koja ga zanima, zadržava pažnju na pojedinom magazinu 2,5 sekundi. Tu je presudna uloga naslovnice. 2.5 sekundi ostaje časopisu da privuče vašu pažnju. Kada ste primjetili časopis koji bi vas mogao zanimati, za izdavača nastupa druga faza borbe za čitatelja ili bolje rečeno nastavlja se igra sa 4”ME”:

pogledaj ME
uzmi ME
prelistaj ME
kupi ME

Dizajn magazina je poput glazure na torti. On ima važnu ulogu da bude projekcija sadržaja, ambalaža koja će privući pažnju čitatelja. Dizajn je uvijek bio jedna od najvažnijih determinanti za uspjeh magazina. Ali on ga može prodati jednom, na odluku o drugoj kupnji presudno će utjecati njegov sadržaj.

Kakav časopis ćemo dizajnirati

Kako bi uopće kreativan proces krenuo u pravom smjeru moramo znati par osnovnih parametara koji određuju standarde u izradi dizajna.

Funkcija

Važno je znati što magazin želi postići (osim visoke tiraže). Kakvu poruku želi poslati? Da li je to politički magazin, news magazin, da li je lifestyle koji će propagirati određeni način života ili će donositi informacije o svemu na tržištu što utječe na vaš način života... Dizajner mora oblikovati list koji će doista svaku pojedinu temu prilagoditi toj poruci pazeći na identitet i poruku časopisa kao cjeline. (Ne smije se odustajati od prihvaćenog principa.)

Format

Format podrazumjeva sve ono što čvrsto određuje magazin: logo, veličinu magazina, predviđeni osnovni broj stranica, zaglavlja i paginaciju. Obuhvaća i strukturu magazina: vrstu papira knjižnog bloka i korica, kao i eventualne posebne dodatke (plastifikaciju omota, umatanje u foliju...) Časopisi koji ne pripadaju komercijalnoj grupi mogu eksperimentirati sa svojim formatima.

Treba odgovoriti na pitanje tko će čitati taj magazin? Spol, dob, posao.. Kakav će biti njegov sadržaj? Kakve će biti teme i struktura članaka. Gdje će se čitati taj magazin? Kuća, ulica, škola, avion... Gdje će se tiskati? Treba voditi računa o ograničenju s obzirom na veličinu role papira iz koje se tiska magazin.

Okvir

Okvir svakog magazina čine vanjske i unutarnje margine, veličina stupaca jer određuju format sloga i fotografije i to u kakvom će se ritmu pojavljivati određeni elementi na stranici. Stupci su važni za čistoću izgleda stranice, definiraju vertikalnu i horizontalnu strukturu stranice, a mogu varirati od mastera do mastera.

Kod magazina

Urednik, urednik fotografije (ili fotoreporter koji radi na temi ) i art direktor (dizajner) se dogovaraju oko realizacije pojedinih tema u listu. Pored dogovora oko operativne produkcije moraju osigurati kvalitetan sadržaj. Napose moraju očuvati kôd magazina. Kod sumira odnos magazina prema sadržaju: Dužinu i tip tekstova. Kakvi će ti tekstovi biti? Kratki, dugi, sa puno okvira.... Imat će faktografski pristup ili će biti tople ljudske priče... Kakav će biti odnos teksta i slike? Stil fotografije i ilustracije, kolorit Motivi: vedri ili ozbiljni, realistični ili režirani..., kompozicija, slike bez pozadine ili ne. Upotreba info-grafike. Raspored rubrika, prema sadržaju: što će biti u početnom dijelu lista, što će biti u prvom planu, a što će biti u zadnjem dijelu lista? Prednji dio lista ozbiljniji, drugi hobistički, lakše teme.

Prijelom

Stranice magazina su poput puzzlea koji se može složiti na mnogo načina.
Iako stranice izgledaju komplicirano, mogu se svesti na 4 bazična elementa:

Nadnaslov, naslov i podnasloiv (oprema teksta)
Tekst
Fotografija
Potpis pod fotografiju

Naslov i oprema teksta sumiraju sadržaj priče i uvode čitatelja u tekst. Oni stavljaju priču u prvi plan i pomažu dizajneru da organizira stranicu. - Veličina opreme ne može se generalizirati i ovisi o zahtjevima odrđenog dizajna ali ipak može se reči da veće teme zahtjevaju veče naslove.

Tekst je esencijalni materijal koji gradi priču i “sivi” grafički element u dizajnerskom puzzleu.

Može biti serifni ili groteskni (onaj prvi je čitkiji i preporuča se za duže tekstove)
Može biti u bloku ili isključen u lijevo (zbog čitkosti)
Obično 8-11točaka ovisno o slici slova
Uvlake, prored, razmaci

Fotografija daje stranici dinamiku i emociju. Fotografija je element konzistentne energije. Dobra fotografija je toliko snažna da dosta dizajnera smatra da je u likovnom smislu 80 posto svakog magazina dobra fotografija , a č0 posto dizajn. 3 osnovna tipa fotografije: Vertikalna, horizontalna i kvadratična.

Magazin je oduvijek bio kombinacija teksta i slike. Način na koji je ta kombinacija prezentirana daje osobit izgled i kod svakoj publikaciji. Baš kao što je devedesetih kompjuterski prijelom unio revoluciju u tipografiju, ni fotografija nije ostala pošteđena nove tehnologije. Mogućnosti su narasle do neslućenih razmjera i dizajner ima apsolutnu kontrolu nad svakim pismom i slikom. Veza između tehnologije i kreativnosti nepreastano se istražuje.

Potpis pod fotografiju govori o priči u pozadini te fotografije. Važan element koji čini sliku razumljivom. Ako je slika emocija i dinamika, potpis je razum. Svaka fotografija mora imati potpis koji može biti ispod slike, uz sliku ili u slici.

Riječ i tipografija

Tehnologija je dala dizajnerima apsolutnu kontrolu nad fontovima. Koriste se razne vrste tipografije. Od europskog minimalizma do američkog stila koji ratuje protiv jednostavnosti. (Fred Woodward - The Rolling Stone Magazine - “Želim upotrijebiti sve fontove prije no što umrem”). Magazin mora biti više od fotografskog portfolija. I glas se mora čuti kroz grafiku

Kreativni proces

Kreativni proces se može razvijati u nebrojeno smijerova i na puno načina. Proces vrlo sličan onome kod slikara kada stvara svoje djelo ili pisca... On se u pravilu ne uči i najovisniji je o instinktu dizajnera (akademija nije nikoga naučila da slika, naučila ga je samo tehnološkom procesu i dala mu spoznaje o pojmovima koji utiču na stvaranje djela). Jer kao što Sun Tsu kaže: svaki ratnik pogađa metu na gađalištu no u pravoj bitci pogađaju samo najbolji. To je onaj instinkt i talent koji je u određenim momentima presudan: Neki se fakultetski programi fokusiraju na kreativni proces. U stvarnom svijetu on ovisi o masu faktora‑(rokovi predaje materijala u tiskaru, kvaliteta materijala s kojim se raspolaže, kvaliteta suradnje sa urednicima...). Na koncu dizajner donosi konačnu odluku - uvijek je tu neka asocijacija, brainstorming ili vaganje odluke u zadnjem momentu.

Najprije se radi inicijalni koncept (koji je različit od dizajnera do dizajnera). Zatim se taj koncept dorađuje tako da se svaka faza rada sprema u poseban dokument. Dizajner to neprestano dorađuje i mijenja do momenta kada je zadovoljan rješenjem. Kod inicijalnog koncepta može doći do krucijalnih promjena, Ako ilustrativni materijal nije dobre kvalitete (tehničke ili estetske ili ne odgovara kodu) dizajner traži da se snimanje ponovi. Isto vrijedi i za kvalitetu opreme tekstualnog dijela priče. Dizajner može razraditi nekoliko osnovnih ideja među kojima se nakon timskih konzultacija odabire pravo rješenje. Ono se zatim razrađuje i može doživjeti naknadne promjene. Često se neke teme likovno definiraju prije no što dođe slikovni i tekstualni materijal. To se događa kod prijeloma nekih važnih aktualni događaja koji se prate usporedno sa “šlusom” lista. Dizajneru se ipak najteže nositi sa činjenicom da se svi “razumiju” u njegov posao. Svak “zna” što je lijepo, a što nije. To se uglavnom odnosi na njegove najbliže suradnike. Mora se suprotstavljati različitim ukusima kako bi očuvao čvrsti likovni koncept magazina.

Često se osjeća poput odvjetnika koji jednakim žarom mora braniti okrivljenoga, čovjeka kojem vjeruje i ne vjeruje. Zašto? U isto vrijeme on dizajnira listove koji su često namjenjeni različitim društvenim grupama kojima on pripada ili ne. Tako da mora balansirati između svoga osjećaja za estetski vrijedno i čistog profesionalizma radeči uprkos svome ukusu.

Ritam u magazinu - montaža na filmu

Ritam u magazinu može se usporediti sa montažom filma. Zadatak je takve montaže da održi ritam filma kako bi zadržao pažnju gledatelja od prve do zadnje scene. Upravo tako u magazinu moraju urednik i dizajner koncizno mijenjati sadržaj i metodu prezentacije tema kako bi održali promjenu u ritmu i održali neprestanu pažnju čitatelja.

Prva manifestacija ritma magazina radi se na “globalu” ili “općem špiglu”. Na komadu papira nalaze se iscrtane stranice cijelog magazina. Poput partiture ovdje se kroji dinamika lista. Redoslijed tema i oglasnih stranica usklađuju se i često mijenjaju kao bi se postiglo pravo rješenje. Obično se velike teme stavljaju u sendvič između kraćih članaka. Ove kraće teme na ulazu i izlazu iz lista obično “gutaju” oglasne stranice kako bi centralni, veliki materijali ostali čisti i neopterečeni jakim “bljeskovima” reklama.

Magazin se obićno dijeli na tri osnovna dijela: uvod, glavni dio i završni dio. Takve sekcije imaju uglavnom i svoja dizajnerska pravila kako bi se međusobno razlikovali (širina stupca, tipografija rubrika...)

Pošto savaki čitatelj ima svoj način čitanja magazina zadatak je dizajnera da mu snalaženje u listu učini čim lakšim.(oznake nastavaka, nadnaslovi, označavanj kraja materijala, potpisi autora pod kolumne i teme...).‑

Svaka publikacija ima svoj sistem “putokaza” kroz magazin i kroz teme stvarajući vezu među njima i olakšavajući orijentaciju, stvarajući osjećaj familijarnosti (korištenje boja, pozicija na stranici, tipografije...).

Vanjski se magazini (gdje je odnos oglasnih i uredničkih stranica 60:40) bore da obrane svoj likovni identitet.